Stvarno političko i ekonomsko stanje Fojnice u prošloj 2000 godini

Već je nekako postao običaj da uz božićne blagdane dobijete pismo od svojih svećenika iz Fojnice i malo se upoznate s proteklom godinom,što se dogadjalo u našoj župi, u Samostanu, u nasoj Fojnici. Mnogi su nam prićali kako vam je drago dobiti ovaj mali izvještaj pa evo to činimo i uz ovaj Bozić.Uz prošli Božić mi smo blagoslovili 890 obitelji i u tim obiteljima 2700 èlanova, osoba ili naših župljana. Ako malo napravimo usporedbe s prošlim godinama, onda ćemo vidjeti kako smo u velikom i značajnom napretku.Sjećam se jeseni i proljeća prije tri godine, naš stari fra Miroslav Krajinović svake srijede je isao na pijacu i glavno zanimanje mu je bilo: koliko će vidjeti naših Hrvata. Poćelo je s brojem tri i taj se broj stalno povećavao. Kad se pojavio Mijo Miloš-Kukrika sa svojim konjèićima onda je bilo jasno da će svake srijede biti sve ohrabrujuće. Obiènim danima, osim nedjelje, bila je rijetkost nekog svoga sresti i čuti naš kršćanski pozdrav, ali postojala je nada da će biti bolje. I ta se nada zaista i ostvarila! Bilo je malo Fojničana u našoj župi, ali skoro sva krštenja djece, prve sv. pričesti, vjenčanja i sahrane obavljali su se u našoj Crkvi, zatim proljetne i jesenske sv. mise redovito su se održavale na grobljima. Naši župljani kad bi iz daleka dolazili svojima, redovito su navraćali i u Samostan i tu s ujacima razgovarali i tako gajili nadu u povratak. Sve ovo i još puno drugoga urodilo je velikim plodovima.

Na početku ove jubilarne 2ooo. te godine mi svećenici sačinili smo jedan program ili plan i priopćili ga svojim župljanima, više puta i u svim našim crkvama: u Fojnici, u Šćitovu, u Gojevićima i na Otigošću. Program smo iznijeli u četiri točke:

1. da ćemo paziti na kulturu govora. 
To praktično znači da bi fojnički Hrvati iz svoga govora trebali izbaciti ružne riječi, pogotovo psovku, pogotovo teške psovke. Primjetili smo jednu ružnu naviku u našem narodu: psuju i muški i ženski i odrasli i maleni ...Djeca čuju psovke odraslih i onda ih oponašaju i tako se stvara navika. Ne znamo koliko se uspjelo u ovom programu, ali je istina da su ljudi poćeli razmišljati i razgovarati o ovomu. Nije rijetkost ćuti kako se netko žali: ne volim biti u društvu u kojem se psuje i prosto izražava, ili: prije sam psovao mnogo više nego sada, borim se protiv ovoga, smanjio sam ili èak potpuno sam prestao psovati naše svetinje. Sve ovo je ohrabrujuće, ovo je dugotrajan proces i mi svećenici nastavit ćemo opominjati svoje župljane da ne psuju. Bilo bi lijepo kad bi se moglo kazati: ovaj mladić ne psuje, ne znam ga, ali sigurno je iz Fojnice, kad bi se tako moglo  reći i za stare i za mlade! Nadat ćemo se da će tako biti.I vi koji ste daleko od Fojnice, mogli biste razmisliti o kulturi svoga govora.
2. da ćemo poboljšati svoj vjerski život.
To znači: moliti se Bogu, ići u Crkvu, u Crkvi se ponašati onako kako to dolikuje prostoru i svetim èinima, glasno moliti i skladno pjevati. Što se tice svega ovoga, možemo kazati da je dobro, ali da moze i da treba biti još bolje.Posebno je simpatièno kad vidimo nedjeljom mladog oca i njegovu suprugu i njihovih troje djece kako se drže za ruke i penju se prema Crkvi, malo sa podzide razgledaju Fojnicu, uđu u crkvu, poskrope se svetom vodom i pobožno cijela obitelj sluša sv. misu. Isto tako lijepo je vidjeti stare osobe kako jedva hodaju, ali u crkvu dođu.
3. Treću točku programa posebno smo naglasili, a to je: sklapanje brakova, znači udaja i ženidba i rađanje djece. Preporučili smo svakom braènom paru kome je Bog dao zdravlje i mogućnost radanja da rode još koje dijete. Koliko je ovo važno i znaèajno za Hrvate Fojnice, sada se ne može ni naslutiti. Ovo je prevažno pitanje i svi mu moramo posvetiti veliku pažnju!Takodjer govorili smo o važnosti udaje i ženidbe. Rezultate ćemo tek vidjeti.
4. U četvrtoj točci našega programa, javno,otvoreno, glasno i jasno smo kazali: zabranjeno je prodavati ćaćevinu! Čaćevina nam je data da se njome služimo i da je predamo svojim nasljednicima, a ne da je prodamo. Čaćevina se nema pravo prodati. Istina je da kad bismo otišli na sud da bi sud dosudio da nasljednik ćaćevine ima pravo prodati, da je to po zakonu, ali osim toga zakona postoje i neki drugi zakoni, koji nisu pisani, ali su snažniji i jaèi, to su moralni zakoni. O ovom programu Fojnièani su žustro raspravljali i u velikoj većini se složili da je to tako. Sada svi znaju koji je stav nas franjevaca i velikog dijela Fojnièana, barem znaju da o tom pitanju snažno razmišljamo, a normalno je da će svako postupiti po svojoj pameti.Prodaje ima, ali nije to uzelo zabrinjavajućeg maha. Zanimljivo je da poneko proda svoje imanje i da to uradi u nekoj tajnosti, neće da kaže svojim rođacima ili prvom susjedu, nego jednostavno pred kućni prag dovede nekog stranca. Mislimo da je to neodgovorno i neozbiljno. Još je zanimljivo i to da najèešće prodaju oni kojima to nije neka velikapotreba. Ne proda se imanje za to da bi se preživjelo, predeveralo, nego zato da bi se dodatno obogatilo. Primjetili smo i to da prodaju oni koji nemaju dubokih korijena u Fojnici, oni koji su doselili ili saselili.I sada ponavljamo i ponavljat ćemo da sada nije vrijeme za prodavanje ćaćevine i da ćaćevina nije za prodaju nego za predaju! Ovaj program od ove godine držimo veoma važnim i životno znaèajnim, mi ćemo ga i nadalje ponavljati i govoriti o njegovom znaèenju, jer uistini, sve ovo pobrojano je veoma znaèajno.

Povratak fojničkih Hrvata svojim kućama

Povratak Hrvata u Fojnicu ostvario se u veoma ohrabrujućem pogledu. Najznaèajniji period jest druga polovina 1999. godine i poèetak 2ooo. te godine. U ovom vremenu u sva mjesta naše župe dogodili su se znaèajni povratci, ipak najznaèajniji su: sama Fojnica, Šavnik, Podcitonja, Alaupovka, Drin, Luèice, Banja, Gradina, Fojnièke Luke, a vec prije toga znaèajni povratci bili su u Šćitovu, Nadbarama i Ostružnici, kao i Trošniku i nekim drugim mjestima.Sigurnost je davno prestala biti uvjet povratka. Politika nepovratka je pobijedjena i oni koji su bili protivnici povratka sada hodaju pokunjena nosa, glavni problem povratku je nemogućnost obnove svojih kuća, pitanje radnog mjesta, školovanje djece, zdravstvena zastita i funkcioniranje legalne vlasti. Međutim, oni koji su se vratili na vrijeme, oni koji se nisu nadali da tuđe može biti njihovo, oni koji nisu slušali nakaradnu politiku preseljavanja, oni su se već snašli u svim pogledima života, a oni koji su nešto muljali, njima je sada stvarno teško. Tuđe imanje moraju napustiti, a njihovo je svake godine bivalo zapuštenije, sada je donacija sve manje, i povratak je sve teži. Nadamo se i tu nekom providenju.
Nekoliko riječi o problemima
Radno mjesto: zabluda je biti na èekanju i oèekivati da ti netko dadne radno mjesto. Radno mjesto se mora sebi napraviti, treba se osposobitiza radno mjesto, ne imati papir ili diplomu, nego imati sposobnost. To nam mora biti jasno i svoju djecu odgajati u tom duhu. Ako nam mladež bude kući dolazila u jutarnjim satima i spavali do podne, nikada neće biti radnih mjesta. Mislimo da se i ovdje svijest nabolje mijenja i to je dobro.

Školovanje djece:

to je stvarno problem, ali ne u djeci, nego u glavama politièara. Sve političke stranke govore o sebi da su demokratske, a najgrublje krše, satiru, najosnovnija ljudska, djeèja prava. Ona stranka koja u jednom mjestu drži vlast svim silama se borila protiv povratka onih drugih. Kad se već nisu mogli tu izboriti i morali dozvoliti povratak, onda one druge tjeraju u svoje škole i da uèe po nekakvim njihovim programima, ne dozvoljavaju djeci da školu izuèavaju na svom jeziku i po programu koji njima odgovara. Onda djeca moraju putovati u neka druga mjesta ili moraju ići u školu po nekim podrumima, prodavaonicama, skladištima i sl.Djeca fojnièkih Hrvata, povratnika, nemaju pravo ići u škole u Fojnici, u škole koje su izgradili i Hrvati, koje je međunarodna zajednica obnovila i za Hrvate, nego ova djeca idu u jednu samostansku zgradu koja nema nikakvih uvjeta za školski rad. Onima koji sada drže vlast u Fojnici, ovo im je na veliku sramotu i ovakvim razmišljanjem ne vodi se politika budućnosti. To će se brzo pokazati, ali treba izdržati i ovu kušnju!

Zdravstvo:
poslije onih ratnih strahota, kad je nastalo opuštanje i duha i tijela, onda smo postali neotporniji i lakše se razbolijevamo. Zdravstvene insti-tucije su u velikim problemima, a najviše trpe bolesnici: vlada opća besparica, skoro svi lijekovi i usluge lijeènika se placaju, zdravstvo je podijeljeno na seoske ambulante, gradske domove zdravlja, kantonalne bolnice.U Fojnici se Hrvati lijeèe u ambulanti u Gojevićima i nedavno je otvorena jedna mala ambulanta u Fojnici, u jednoj privatnoj kući. Radosni smo radi ove male ambulante, ali i žalosni zasto to nije u zgradi koju smo i mi gradili. Bit će bolje!

Politička vlast:
u Fojnici ne funkcionira zajednièka vlast sastavljena od Hrvata, Bošnjaka i drugih. Vlada princip koji je davno uspostavljen, a to je podijeljenost. Politièarima je to dobro i oni žele da tako vjeèno ostane, narodu je to najgori oblik vlasti i radi toga veoma trpe. Do kada će to trajati i koliko još to treba trpjeti, ne zna se.Mi u Samostanu na ovu situaciju ne mozemo nimalo uticati. Ako nešto prigovorimo Hrvatima u vlasti, onda smo loši Hrvati i nije nam stalo do hrvatskih interesa, ako prigovorimo Bošnjacima u vlasti, onda smo hrvatski ekstremisti, i još nešto ružnije. Biraèi i dalje biraju one koji su na vlasti kao da je sve u najboljem redu i tako to ide. Prièaju stari ljudi da nièija nije do zore sjala! 
Gradjevinska djelatnost u župi.
Naši župljani bave se obnavljanjem i izgradnjom svojih kuća, gospodarskih zgrada ili poslovnih prostora. To rade na podruèju naše župe ili u drugim mjestima, npr. Gromiljaku, Kiseljaku, Brnjacima i sl. Gradi se mnogo i kvalitetno, ima uspješnih poslovnih Fojnièana i to nas raduje.
Obnova kuća iz nekih donacijskih fondova za nas u Samostanu je nepoznanica, ne znamo tko je donator, po kojim pravilima se daju donacije, koji je njihov iznos itd. To ne znamo, ali znamo da ima jako mnogo prigovora i nezadovoljstava kad je ovo u pitanju. Ljudi, može se kazati masovno, dolaze u Samostan i iskazuju svoju razoèaranost i budu zadovoljni kad ih barem saslušamo u njihovim nevoljama.I drugo je, što sigurno znamo, da u Fojnicu stiže veoma malo donacija, a razlog je opet u onima koji drže vlast: u Fojnici nije formirana zajednièka vlast i onda u takva mjesta stiže i mala donacijska pomoć. Kad bi se izraèunalo koliko je fojnièki narod izgubio novca zato što vlast ne funkcionira, to bi iznosilo nezamislivo bogatstvo. I nitko nikoga radi ovoga ne poteže za rukav! A možda nekad i hoće!Mi u Samostanu dugo smo se pripremali, odnosno imali potrebu renovirati dio Samostana gdje je bila smjestena biblioteka i muzej. Kad smo zapoèeli sa samom renovacijom, onda smo vidjeli da sve to moramo porušiti do temelja i graditi novu zgradu. Pozvali smo struènjake sa Gradjevinskog fakulteta u Sarajevu i kad su oni sve to pregledali, zakljuèak je bio: srušiti sve do temelja. Izgradili smo novu zgradu i pokrili je ljepenkom. Tako će èekati boljih dana. Ovako izgradjena zgrada stajala je oko 3oo.ooo maraka.
Donatori su: 
 1)Željezara Zenica i tadašnji direktor Hamdija Kulović oko 25.ooo maraka, u armaturi, 
 2)Vlada Federacije BiH loo.ooo maraka (pregovori vodjeni sa dr. Draganom Èovićem), 
 3)Šumarija Gojevići darovala hrastovinu u vrijednosti 15.ooo maraka, (dogovoreno sa ravnateljem Ivicom Kneževićem),
 4)Elektroprivreda BiH i tadašnji direktor gosp. Meho Obradović 5.ooo maraka, 
 5)Ministarstvo za vanjsku trgovinu i njegov direktor gosp. Mustafa Kurtović 5.ooo maraka, 
 6)Provincijalat iz Fulde Njemaèka lo.ooo maraka,
 7)Vlada županije Središnja Bosna i njezin predsjednik gosp. Zdenko Vukić lo.ooo maraka, 
 8)Župni ured Busovaèa 5.000 maraka, 
 9)Općina Kiseljak i naèelnik Ivica Udovèić 2.00o maraka, 
10)Profesori kiseljaèke i fojnièke srednje škole od svojih plaća , u Kiseljaku, l.ooo maraka,
11)Ciglana u Busovaèi je donirala cigle u vrijednosti 1.5oo maraka. 
To je iznos od 154.5oo maraka.
Projekat je izradio gosp. Krešimir Kolovrat iz Bugojna, statiku je izradio gosp. Berislav Buljan iz Kreševa, nadzor je vodio gosp. Džemal Polutan iz Fojnice, a majstorske i irgetske poslove obavili su Ijudi iz Trošnika.Ugradjeno je 3o tona žljeza,400 kubika betona od Transportbetona iz Brnjaka, oko 1.300 m. kvadratnih zida i oko 45 kubika drvene gradje i još mnogo drugih materijala.Sav materijal smo ugradili i novac utrošili. U ovom momentu, dok ovo pišem, imamo dug od 145.5oo maraka.Dužni smo Transportbetonu,Rudniku Bakovići u Gojevićima,radnicima koji su radili i još nekima.Do sada nam je pomogao gosp. Edhem Pašić, pa se nadamoda će pomoći i dug vratiti.Crkva na Otigošću nikada nije završena. Pokušali smo to uraditi ovih dana. Unutrašnji dio crkve smo završili, vjerojatno, uspješno. Ako mognemo na proljeće uradit ćemo i vanjski dio.Bilo je još nekih 
radova.
Život u Samostanu
Radimo svoje uobièajene poslove. Krštavamo, pouèavamo, blagosivamo, vjenèavamo, pokopavamo. Do Božića ove godine imali smo 66 krštenja, 39 vjenèanja, 49 sprovoda. Pokušat ćemo oživjeti Treći franjevaèki red, formirati Župno ekonomsko i pastoralno vijeće, rad sa mladima, crkveno pjevanje trebalo bi nam biti kvalitetnije, groblje na Karauši je lošije uređeno od svih 19 grobalja u nasoj župf, posebno fratarski spomenici.U Samostau dolazi mnogo gostiju i turista, iako Muzej i biblioteka ne rade, posjećuju nas naši Fojnièani iz cijeloga svijeta.Samostan i sve naše crkve: u Fojnici, Šćitovu, Gojevićima i na Otigošću, uzdržavamo od priloga naših župljana: lemozine, godižbine,Ijetnim i jesenskim misama po grobljima, pobirima i novèanim davanjima naših župljana. Èesto nas se sjete i Fojnièani u Australiji,Kanadi i Švedskoj. Oni sami nasvojim sastancima skupe svoje novèane priloge i to nam po nekom pošalju, a i osobno kad dođu na godišnji odmor navrate u Samostan i s fratrima se isprièaju, posebno sa fra Tomislavom i dadnu svoj novèani prilog. Ovom zgodom svima se zahvaljujemo i preporuèujemo se i ubuduće.Posebno se zahvaljujemo organizatorima ovakvih ideja.Diljem svijeta bilo je i tragiènih smrti naših Fojnièana. Uz skupe troškove transporta, skoro redovito, budu pokopani u Fojnici, na svojim grobljima.
           Nedavno smo proslavili sv. Nikolu, to je onaj dobri biskup koji sa anđelima dobroj djeci donese pakete.Dolazio je i nama u Gojeviće crkvu i u Fojnicu u crkvu. Mi u Samostanu, s pomoću dobrih ljudi, napravili smo 4oo paketa, roditelji djece su donijeli oko 100 paketa, bilo je djece koji nisu tom prigodom dosla sv. Nikoli. Ovo vam pišem zato da se uvjerite da u Fojnici ima mnogo katolièke djece, da u Fojnici, s Božjom pomoći, ima budućnosti za Hrvate, da je Fojnica i naša i da je se nećemo nikada odreći!
          Sve vas pozdravljamo, sve vas blagoslivljamo, svima vam želimo neizmjeno sreèe u slijedećoj godini i svim budućim godinama, želimo da se stvore uvjeti da se možete vratiti i živjeti u Fojnici!

  Vaši ujaci iz Samostana  

 Fra Janko Ljubos, gvardijan